Izbor i tekst: dr Goran V. Anđelković, univ. dipl. inž. arh.
Prizemlja i visoka prizemlja novobeogradskih višeporodičnih stambenih zgrada oduvjek su smatrana substandardnim oblikom stanovanja u posljeratnoj beogradskoj arhitekturi, pa samim tim i manje poželjnim, u smislu dugotrajnijeg boravka u takvom prostoru. Nedavna adaptacija i potpuno novo enterijersko uređenje stana u visokom prizemlju ove novobeogradske stambene kule, izvedeni prema nacrtima arhitekte Zoje Milić, pokazuju da su takva mišljenja više uvrežena i stereotipna, te da je, u novim i promijenjenim okolnostima, ipak moguće postići kvalitetno prostorno, organizacijsko i dizajnersko rješenje stana uz dobro promišljen projektantski pristup.
Osnovni zadatak adaptacije stana bio je da se postupno, od opšteg, rješenja stana kao cjeline, dođe do detalja, kao posebno oblikovanih elemenata enterijera. Pri tome je bilo potrebno voditi računa da novoprojektovano rješenje stana bude po mjeri korisnika, uz očuvanje njihove autonomije, u vidu stvaranja »kutaka«, gde mogu, prema potrebi, da se osame i ostvare vlastiti mir, i funkcionalno, sa predviđenim svim potrebnim i neophodnim stvarima za život četvoročlane porodice.
Netipična i neuobičajena saradnja sa naručiocem, koji zna šta i zašto želi, naročito u pogledu dizajna minucioznih detalja, bilo dekorativnih, bilo funkcionalnih elemenata enterijerskog rješenja stana, jednim, može se reći, vrlo izraženim senzibilitetom za estestsko i lijepo te željom da se ambijent na odgovarajući način oplemeni, rezultirala je vrednom transformacijom stambenog prostora i podizanjem njegove vrednosti. Iz »mračnog« i nefunkcionalnog prostora, uz evidentne elemente substandardnosti, projektovanog i izvedenog prema izvornom rješenju arhitekte Popovića pre pola veka, nastao je svetao i topao enterijer doma mlade porodice. Novim rješenjem, zasnovanim prvenstveno na integraciji prostora nekadašnje kuhinje, trpezarije i dnevnog boravka nastala je proširena, triptihna, dnevna zona, koja je dala utisak i osjećaj veće prostornosti stana nego što se čini na prvi pogled. Između dnevnog boravka i trpezarije, zbog nemogućnosti proširenja otvora u nosećem armiranobetonskom zidu, arhitekta Milić, zajedno sa naručiocima, odlučila se za upotrebu kliznih vrata, koja su bila u skladu sa enterijerskim rješenjem celog stana. Pomijeranjem krila omogućeni su različiti nivoi diferencijacije dnevne sobe u odnosu na ostatak stana, ali i dinamičnost samog ambijenta stambenog prostora.
Ingenioznom upotrebom ogledala u uskim zonama komunikacije predsoblja i hodnika sa garderoberom, potpuno razumljivim i opravdanim projektantskim postupkom, postigao se takođe utisak veće prostornosti, a mogući klaustrofobični efekat vešto je neutralisan i sveden na minimum. Tome je doprinijelo i dodatno otvaranje proširene dnevne zone prema komunikacijskom djelu prostora – predsoblju i hodniku sa garderoberom, istovremeno sastavnim i autonomnim djelovima stana. Brisanjem čvrstih i jasnih granica prostora, uz naglašavanje estetskim pomoćnim sredstvima, poput različitih vrsta kućnih biljaka i njihovih posebno dizajniranih saksija, stvoren je prelivajući, tekući prostor, čineći istovremeno stan kompaktnom celinom, a pojedinačne prostore, prema potrebi korisnika, autonomnim djelovima. Na taj je način dobijena nova upotrebna vrednost stambenog prostora u savremenoj beogradskoj i srpskoj projektantskoj praksi, a kvalitet i standard stanovanja u visokom prizemlju novobeogradske stambene kule dostigao je zavidan nivo za naše prilike.
Okrugli trpezarijski sto, kao centralni motiv stana i žižna tačka okupljanja porodice, vratio je staru temu iz čuvene Beogradske škole stanovanja »na mala vrata« u savremenu projektantsku praksu. Nova proširena dnevna zona zapravo predstavlja malu modifikaciju, naravno prema fizičkim mogućnostima konkretnog prostora i željama naručioca, takozvane proširene komunikacije, koja je tokom šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina XX vijeka predstavljala inovativno i inventivno rešenje prostorno-funkcionalne organizacije stana, kao oprostoreni rezultat jedne velike težnje ondašnjih beogradskih arhitekata ka dobijanju što kvalitetniji stambeni prostor. Iako je takva potreba za stvaranjem alternativnog centra za okupljanje porodice bila posledica predviđanja dodatnog ležaja za spavanje u dnevnoj sobi prema tada važećim normativima i propisima u stambenoj izgradnji, u savremenom primjeru novoprojektovanog stana bila je rezultat stvarne potrebe korisnika za istovremenim dobijanjem glavnog zajedničkog i sporednih individualnih prostora u stanu, čime su obezbjeđeni osnovni uslovi kvalitetnog zajedničkog stanovanja.
Enterijer stana vodi aktivan dijalog sa eksterijerom. Vodoravne prozorske trake, u čitavoj dužini konstruktivnog raspona, uz povoljnu orijentaciju prema jugu, omogućile su dobru osvetljenost i osunčanost prostora proširene dnevne zone. Njena okrenutost ka unutrašnjosti Bloka 70, prema velikim krošnjama četinara, koje imaju osnovnu namjenu zaštite od spoljašnjih i atmosferskih uticaja, doprinela je brisanju jasne granice »spolja« i »unutra«. Na taj način ostvareno je uvlačenje spoljnog zelenog ambijenta u stambeni prostor, koji je tako postao sastavni i ravnopravni element enterijerskog rješenja stana.
Savremenu beogradsku projektantsku praksu karakteriše negativna novina ukidanja predsoblja, preko potrebne granice između javnog (hodnika sa stepeništem i liftom) i privatnog prostora (stana) u stambenoj zgradi. Očuvanje ove distance u novoprojektovanom rješenju stana u novobeogradskoj stambenoj kuli sprovedeno je suptilnim naglaskom promjene podne površine. Heksogonalne keramičke pločice su umesto ravno povučene linije svojim nepravilnim oblikom formirale dosta slobodniji prelaz prema parketu. Identičan prelaz pojavljuje se takođe između kuhinje i trpezarije, koji, i drugačijom bojom i materijalom, naglašava promjenu namjene prostora.
U zoni otvorenog ulaza, uz usmerenje vizure ka trpezariji i okruglom trpezarijskom stolu, i dalje prema spoljašnjem zelenom ambijentu, može se, pojednostavljeno govoreći, uočiti jedan od aksioma za dobar stan, koje je postavila arhitekta Milenija Mila Marušić (1941) – dolazak sunčevih zraka do ulazne zone stana, bez potrebe za uključivanjem rasvete.
U novoprojektovanom rješenju stana uočava se zanimljiv detalj drvenih tranzena. Pored svoje estetske funkcije, davanja topline prostoru novog doma i naglašavanja prenamjene prostora, u funkcionalnom pogledu je na diskretan način davala i mogućnost delimičnog prirodnog osvjetljavanja prostora toaleta. Na taj način je postignut viši nivo kvaliteta jednog od prostora higijensko-sanitarnog bloka u stanu, bez obzira na to što je njihova pozicija u dubini prostora.
Na mjestu starog zida, koji je striktno razdvajao predsoblje i hodnik, s jedne, i trpezariju, s druge strane, vidi se vešto i promišljeno stepenovanje: zatvorena (zid između prostorija), poluotvorena (drvene tranzene) i otvorena zona (između trpezarije i ulaznog predsoblja).
U savremenoj beogradskoj projektantskoj praksi sve je zastupljenija defektna pojava posrednog osvjetljavanja spavaće sobe. U novoprojektovanom rješenju je podjelom veće dnevne sobe prema izvornom rješenju stana dobijena roditeljska spavaća soba koja je nedostajala predviđenoj površini stambenog prostora. U čitavoj dužini zida između nje i dnevnog boravka bilo je predviđeno nadsvijetlo. Malo je poznato našoj stručnoj i široj javnosti da je takav projektantski pristup koristio pre šezdeset godina arhitekta Ivan Vitić (1917–1986) prilikom projektovanja svog čuvenog »Nebodera« u Laginjinoj ulici (1958–1962) u Zagrebu, sa osnovnim ciljem postizanja što veće prirodne osvjetljenosti komunikacijskih, te drugih pomoćnih i pratećih prostora. Pažljivim i prostudiranim pristupom oblikovanju police u dnevnom boravku, nadsvjetlo je postalo njen sastavni i integrativni deo, istovremeno i funkcionalno, i dizajnersko, i estetstko rješenje.
PROJEKAT Pun naziv projekta | Tip intervencije | Tip objekta | Autor adaptacije i enterijerskog rešenja | Period projektovanja | Period izgradnje | Projektantski nadzor | Naručilac | Korisnik | Lokacija | Površina parcele | Površina objekta | Površina stana | Pozicija stana u stambenoj kuli | Autor fotografija enterijera stana | |
Građevinski i suvomontažni radovi; mašinske i električne instalacije, ventilacija, grejanje (u saradnji sa JKP Beogradske elektrane - zamena ventila i farbanje radijatora), sanitarne instalacije, osvetljenje, polaganje keramičkih pločica, postavljanje parketa | Molersko-farbarski radovi | Stolarski radovi | Polaganje tapeta | Kaljeno staklo (u kuhinji i tuš-kabini sa crnim okovom) | MATERIJALI Parket (pod) | Keramika (pod) | Stolarija | Ugradni nameštaj | specijalno dizajnirani nameštaj | prema autorskom rešenju arhitekte u saradnji naručiocem i dekoraterom | Keramika (kupatilo i toalet) | Tapete | Osvetljenje | Serijski (tipski) nameštaj | |
DETALJ | KRUG U DEČIJOJ SPAVAĆOJ SOBI U dječijoj sobi, predviđenoj za dječaka predškolskog uzrasta, na zidu prema susednom stanu, u skoro cijeloj dužini, nalazi se polica za igračke i druge stvari, te pažljivo prostudirani i anatomski predviđeni krug, prečnika 120 cm, za odmor i čitanje. Takvim dizajnerskim inovativnim riješenjem autor je postigao stvaranje posebnog i prepoznatljivog »kutka« za dječaka te zaokružio temu kruga pri adaptaciji i novom enterijerskom uređenju doma za mladu četvoročlanu porodicu. Autor | Zoja Milić, m.i.a. Izvodač | Samostalna zanatska radnja DETALL, Bečmen, RS |
GALERIJA