Buđ u tuš-kabini - zašto se stvara i kako se uklanja?

Tuš-kabine su sve češći izbor prilikom uređenja kupatila. Razloga za to je dosta: one su praktičnije rješenje za sve one koji vole kraće kupanje, zauzimaju znatno manje mjesta, posebno one trouglaste čija montaža iziskuje duplo manje dimenzije od klasičnih kvadratnih, omogućavaju lakši ulazak, odnosno, izlazak što je naročito značajno kada su u pitanju starije ili osobe sa smanjenom pokretljivošću; i za kraj, ali ne i najmanje bitno, čak naprotiv - ekonomičnost. Budući da u tuš-kabinama ljudi provode manje vremena, manje će vode potrošiti, ali i električne energije za zagrijavanje vode. Pored brojnih benefita, ova vrsta sanitarija ima i određene slabosti, a glavna od njih je to što se na silikonu nerjetko javlja buđ koja se uporno vraća.

Zašto se stvara buđ u tuš-kabini?

Svi mi dobro znamo koliko je teško riješiti se buđi, koja osim što narušava estetiku cijelog kupatila, predstavlja izvesnu opasnost po ljudsko zdravlje. Buđ čine mikroorganizmi, vrste gljivica koje se pri optimalnim uslovima (koji uopšteno govoreći postoje u svakom kupatilu) brzo razmnožavaju i izazivaju alergijske reakcije ili respiratorne probleme. Pojedine vrste buđi mogu proizvoditi i toksine koji su izuzetno štetni po zdravlje. Stoga je od nemjerljive važnosti da se buđi što prije rješite.

Buđ nije samo estetski problem, već predstavlja i potencijalnu pretnju po zdravlje. Gljivice ispuštaju sitne spore u vazduh, a njihovo udisanje iritira nos i grlo, a može uzrokovati i kašalj kao i probleme sa disanjem.

A zašto se baš u kupatilu stvara najveća količina buđi? Odgovor je prost - kupatilo je pravi rasadnik buđi. Naime, to je topla, vlažna prostorija sa nedovoljno svježeg vazduha. Zapravo, kupatilo se smatra najvlažnijom prostorijom u domu, a tuševi, umivaonici i veš-mašine umnogome povećavaju vlagu. Pored pojave buđi ili plesni, vlažnost izaziva i druge probleme kao što su pucanje boje na zidovima, truljenje drvenih kupatilskih elemenata, neprijatni mirisi i sijaset toga pride.

Kako se uklanja buđ iz tuš-kabine?

U rješavanju tog problema, ljudi pribjegavaju različitim metodama, najčešće upotrebi namjenskih hemijskih sredstava. Pristalice ekoloških, prirodnih preparata buđ uklanjaju pastom napravljenom od mješavine sode bikarbone i vode, u odnosu 3:1. Ova pasta se jednostavno nanese na zahvaćena područja tuš-kabine, ostavi da odstoji nekoliko sati, a potom temeljno ispere mlakom vodom i prebriše suvom krpom. Osim sode bikarbone, u ovu svrhu ljudi koriste i alkoholno sirće.

Međutim, problem kod ove metode je što ona kontinuirano mora da se ponavlja u kraćim vremenskim intervalima, odnosno nije trajno rješenje. Osim toga, iziskuje određeno vrijeme i trud, ali i novac, ukoliko kombinujete kupovna hemijska sredstva.

Trajna rješenja leže u samom korenu ovog problema, odnosno razlozima njegovog nastanka. Kupatilo je prostorija koja generiše najveću količinu pare, što se lako može vidjeti po ogledalu i drugim staklenim površinama koji su zamagljeni. Stoga se kao najefikasnija metoda ističe ventilacija.

U mnogim kućama i stanovima se u kupatilu, zbog izostanka ili loše ventilacije, na silikonskim ivicama formira buđ. Premda stare zgrade imaju brojne mane, imaju i određenu prednost nad modernim rješenjima - gotovo svako kupatilo je imalo prozor, što danas nije slučaj. Ukoliko ste srećnik koji ima prozor u svom kupatilu, trudite se da što češće provjetravate prostoriju, ali i, ako je to moguće, držite odškrinuta vrata dok se tuširate da bi para izlazila.

Međutim, čak i ako imate prozor, ventilacioni sistemi su opet neophodni, jer će tokom zime spoljni, oštar vazduh vrlo brzo rashladiti kupatilo, što energetski svakako nije dobro rješenje. Toga radi se ugrađuju ventilatori u kupatilo.

Ukoliko je vaše kupatilo udaljeno više od 1,5 metara od vanjskog zida, dobar izbor je centrifugalni ili radijalni ventilator. Premda je malo bučniji, ovaj ventilator koji se najčešće postavlja u plafon, snažniji je i konstruisan je tako da prenosi vazduh na veće udaljenosti. Sa druge strane, aksijalni ventilatori se instaliraju tamo gdje su kupatila na manje od 1,5 metara od spoljnog zida. Aksijalni ventilator je manje snažan i manje brzine u odnosu na centrifugalni pošto vazduh prelazi kraći put. Samim tim je i tiši.

Razvoj novih tehnologija doveo je i do unapređenja ventilatora za kupatilo. Oni više nisu bučni kao u prošlosti, a može se naći i veliki broj modela sa senzorom vlažnosti koji se automatski uključuju kada detektuju prisustvo vlage u vazduhu i isključuju kada se njen nivo vrati u normalu. Postoje i modeli sa tajmerom koji se uključuju i isključuju prema tome kako ih programirate. Uz nove verzije ventilatora za kupatilo i račun za struju će biti manji.

U zavisnosti od modela ventilatora, ali i toga da li ima ugrađene dodatne funkcije, variraće i cijena. Ona se uglavnom kreće između 70 i 100 EUR. Ovoj cifri treba dodati i uslugu električara koji će ga montirati (iz sigurnosnih razloga nemojte se ovoga prihvatati sami).

Za kupatila se koristi mehanički ventilacioni sistem koji uduvava unutrašnji vazduh kroz fleksibilnu cijev ili metalni kanal. Njime se sprečava zadržavanje vlage i pojava buđi.

Ako i pored adekvatne ventilacije buđ ne nestaje, najvjerovatnije se taloži ispod silikona. Jedan od čestih razloga za to je loše urađeno takozvano silikoniranje tuš-kabine. Drugi razlog je taj što silikon vremenom gubi na svom kvalitetu - ne mjenja se samo boja (postaje prljav i tamni) nego on može i popustiti, što tokom godina neizbježno dovodi i do nastanka buđi.

Silikon služi kao vodootporna barijera koja onemogućava prodor vode i sprečava stvaranje vlage, a samim tim i buđi. Time što sprečava curenje vode iz tuš-kabine, smanjuje šansu od oštećenja poda i zidova. Dakle, zbog svojih karakteristika vodootpornosti i fleksibilnosti, silikon je čest materijal za zaptivanje spojeva između tuš-kabine i zida ili poda.

Ako nema silikonske zaštite, voda može da procuri iz tuš-kabine dok se kupate.

Dakle, ako ste „ispucali” sve adute, a buđ je i dalje uporna, najverovatnije će morati da se oguli stari i postavi novi silikon u tuš-kabini. U tu svrhu se odličnim pokazao sanitarni silikon koji sadrži antifungicidne primese za sprečavanje rasta i razvoja bakterija i gljivica, odnosno, buđi.

Silikoniranje stare tuš-kabine iziskuje više vremena i truda od nove. Kako silikoniranje nove podrazumjeva da se zid i dijelovi tuš-kabine koji će prianjati na njega dobro pripreme, odnosno da sve kontaktne površine budu u potpunosti čiste i suve prije nanošenja silikona, silikoniranje stare tuš-kabine zahtjeva više posla jer je nova tuš-kabina čista, a kod stare sve se kontaktne površine moraju temeljno očistiti i pripremiti.

Premda ovaj posao možda djeluje jednostavno i rutinski, nije takav te iziskuje određeno znanje i vještinu. Stoga je najbolje da za zamjenu silikona angažujete profesionalnog vodoinstalatera, ne zato što on koristi neki poseban silikon, već zato što je vještiji i umješniji - on prvo treba sve dobro da očisti, pa tek da onda na pripremljenu površinu izlijepi silikon. Ako nemate iskustva i znanja o silikoniranju, pa nestručno obavite taj posao, može doći do toga da voda ipak nađe put i napravi poplavu, iako ste uvjereni da ste sve uradili baš kako treba. U najgorem slučaju, možete napraviti i veliku materijalnu štetu stanu ispod vas.

Ukoliko tražite profesionalca kome biste povjerili ovaj vodoinstalaterski posao, pomoć možete potražiti na daibau.ba i to potpuno besplatno, brzo i jednostavno. Potrebno je samo da popunite upit na našem sajtu i ubrzo će vam se javiti stručne firme sa odgovarajućom ponudom.

A koliko košta vodoinstalater? Cijena usluge silikoniranja tuš-kabine kreće se oko 30 EUR+silikon. U zavisnosti od toga šta sve treba da se uradi kako bi se obavio posao, cijena može varirati. Cijena transparentnog sanitarnog silikona je 5-10 EUR, a bijelog 4-10 EUR po pakovanju.

Kada se već zamjeni silikon na tuš-kabini, važno je da se ne zaboravi ni na preventivne mjere da biste održali čistoću i rizik od pojave buđi u budućnosti sveli na minimum.

Preventivne mjere protiv buđi u tuš-kabini

Potrudite se da redovno čistite silikon, makar jednom sedmično, kako se masnoće i buđ ne bi nakupili. Naročito obratite pažnju na ostatke šampona, ulja i krema za tijelo. Prilikom čišćenja silikonskog dijela, ali i tuš-kabine uopšte, nemojte koristiti abrazivna sredstva - agresivne supstance će oštetiti površinu silikona, smanjiti njegovu trajnost i promjeniti mu boju.

Nakon tuširanja, obrišite silikon suvom krpom ili peškirom da biste uklonili višak vlage - ne zaboravite - vlaga stvara buđ. Redovno provjeravajte silikon da biste na vrijeme otkrili oštećenja ili pukotine. I ovde važi pravilo - bolje sprečiti nego liječiti!

Mokre peškire sušite van kupatila, a ako imate zavjese one bi trebalo da budu od sintetičkih materijala koji manje upijaju tečnost.