Kako je kuća stara četristo godina postala hotel-butik?| Coinhab

Imanje Leber nalazi se na samo par koraka od austrijske granice, na sjeveroistočnim obroncima Slovenskih gorica. Riječ je o porodičnom imanju poznatih štajerskih vinara, na kome žive tri generacije, koje decenijama zajedno stvaraju uspješnu vinsku priču. Prije dvije godine porodica se obratila birou Coinhab kako bi oživijela građevinu s početka 17. vijeka, zaštićen spomenik kulture sa detaljima iz kasne renesanse.

Zdanje je polako ali kontinuirano propadalo, a bez statičke sanacije neminovno je uslijedilo urušavanje. I naručilac i arhitekte su odmah prepoznale prostorne i arhitektonske kvalitete prelijepog zidanog zdanja, koje su renoviranjem htjeli samo dodatno da istaknu, ali ne i nadjačaju. S obzirom da je objekat zaštićen kao spomenik, ključ za postizanje dobrog rezultata bilo je razumijevanje definisanih uslova zaštite kulture i saradnja sa Zavodom za zaštitu kulturne baštine Maribora.

U obnovi zdanja korišćeni su tradicionalni materijali koji su bliski originalnim materijalima i bojama s početka 17. vjeka.

Klijenti su željeli da objekat u morfološkoj formaciji slova L transformišu u hotel-butik sa 4 sobe i pratećim programima koji bi obuhvatali bazen, spa-centar, trpezariju i kuhinju. Vrlo brzo se ispostavilo da postojeći gabariti ni zapremina stare kuće nisu dovoljni za ovako složen plan, pa su arhitekte odlučile da dodatni prostor obezbijede dogradnjom u koju bi smjestili zajedničke prostorije, dok bi sobe za goste bile napravljene u samoj zgradi.

Arhitekte su se tako suočile s izazovnim zadatkom da pored tako osjetljivog i istorijski bogatog objekta postave modernu dogradnju koja ni na koji način neće ugroziti starinu. Na delikatnu dilemu odgovorili su jasnim, ali suptilnim predlogom. Dogradnja je postavljena na južnoj strani postojećeg objekta i obložena fasadom od vlaknasto-cementnih ploča u boji zemlje. Time se dodatni dio lako stopio s okolinom, a efekat je dodatno naglašen panoramskim prozorima, koji pružaju odličan vidik na okolne vinograde i djeluju kao kontrapunkt manjim, originalnim prozorima kuće. Pošto se nalazi za cijeli nivo niže, proširenje se uopšte ne primjećuje ni sa prednje strane ni sa prilaza.

Dogradnja je projektovana i sa stanovišta stabilizacije postojeće konstrukcije, budući da je njenom izgradnjom izvršena statička sanacija najoštećenijeg podrumskog zida, na koji se oslanja novi objekat.

Prilikom projektovanja enterijera u zgradi zidanoj u 17. vijeku, arhitekte su pratile upotrebu originalnih materijala i tonova boja, čuvajući tako duh vremena i karakter istorijskog koncepta. Unutrašnjost proširenja je, s druge strane, dizajnirana na veoma moderan način, a prednjače materijali kao što su beton, staklo i drvo. Odabrane su zemljane i tople boje, a posebno je zanimljiva drvena tavanica prostorije sa natkrivenim bazenom, koji unosi dašak topline i intimnosti koje su potrebne takvom mjestu. Mirni tonovi poda, zidova i plafona začinjeni su promišljeno odabranim komadima namiještaja u crnoj boji, a bazen je takođe obložen crnim mozaikom.

Prema riječima arhitekata, saradnja sa naručiocima bila je veoma intenzivna, jer su tokom projektovanja „jurili“ i kratak rok konkursa za dobijanje sredstava iz evropskih fondova, što znači da je najveći dio projektne dokumentacije, od idejnog riješenja do projekta za realizaciju, morao biti gotov za 4 mijeseca. Realizacija projekta je rezultat lokalnog znanja i iskustva, jer su izvođači bili iz okoline. Većinu ih je pronašao i angažovao investitor, a neke su predložile i arhitekte.

Galerija: