U nastavku:
1. Cement
1.1. Šta je cement?
Cement je vezivno sredstvo, tačnije, hidrauličko vezivo koje se stvrdnjava u reakciji s vodom. U ovom slučaju, od cementne paste formira se tvrdi cementni kamen. Ovakav kamen može da trpi veliki pritisak, pa je postao vrlo tražen i korišćen građevinski materijal.
Cement se uglavnom koristi za proizvodnju maltera i betona. U tim hemijskim reakcijama on se ponaša kao ljepilo za prirodne i vještačke agregate s kojima formira vrlo tvrd i čvrst građevinski materijal. Beton se, recimo, sastoji od agregata (pjeska i kamenja), vode i cementa u određenoj razjmeri.
1.2. Istorija cementa
Cement je vrlo star građevinski materijal koji potiče iz Egipta, a Grci i Vavilonci su ga vrlo brzo preuzeli. Rimljani su posebno poznati po upotrebi cementa; dodali su mu vulkanski pepeo i tako izmislili tzv. rimski beton. Tada cement nije bio vrsta materijala kakav danas poznajemo, već je zapravo bio kreč. Pošto kreč ne vezuje vodu, dodavali su mu razne hidrauličke aditive, npr. komade cigle i porcelana i tako dobili materijal sličan današnjem betonu. Cement kakav danas postoji mogao je da se proizvede tek u 19. veku, kada je dostignuta temperatura od 1.500°C, što je apsolutno neophodno za ekstrakciju.
1.3. Sastav cementa
Osnova cementa su klinker i gips, odnosno, portlandski cementni klinker. Šljaka, obično granulisana u visokim pećima, takođe se dodaje klinkeru, koji nastaje tokom proizvodnje sirovog gvožđa u peći.
Smeši cementa dodaju se prirodni ili vještački pucolani, a uz njih i različiti aditivi za regulisanje vezivanja i mljevenja, kao što je gips. Smješe cementa mogu se dopuniti i mikrosilikom, pepelom, kalciniranim škriljevcem, krečnjakom ili mješanim mineralnim aditivima.
2. Vrste cementa
Postoji više vrsta cementa koji se široko koriste i dostupne su na tržištu. Cement se obično klasifikuje prema robnoj marki, prisustvu aditiva i boji. Cement koji se najčešće koristi je portlandski, u koji se dodaju šljaka ili pucolan. Portlandski cement je tako nazvan pošto beton napravljen od njega izgleda kao kamen na ostrvu Portland. Portlandski cement je prvenstveno smješa krečnjaka, gline i gipsa, koja se obrađuje na visokoj temperaturi. Danas se ovaj cement pravi od cementnog klinkera, u koji se dodaju gips ili drugi dodaci za mljevenje.
Portlandski cement nije jedini koji se koristi; postoje još portlandski cement s mineralnim aditivima, pucolanski, mješani i drugi.
U cement se mogu dodavati i različiti aditivi, kao što je na primjer onaj za brzo sušenje. Na taj se način dobija brzosušeće vezivo koje se može koristiti već nakon nekoliko dana, pa se najčešće upotrebljava za košuljice i estrih.
3. Bijeli cement
Bijeli cement je jedna od novih vrsta, koja postaje sve popularnija zbog mnogih prednosti. Bijeli cement sadrži sredstvo za bijeljenje ili bjelilo u prahu, koje mu daje izrazito bijelu boju i blago oplemenjuje njegova svojstva, npr. otpornost na atmosferske uticaje. Bijeli se cement dobija mljevenjem i drobljenjem bijelih klinkera, gipsa i mineralnih dodataka. Pri mljevenju klinkera obično se koristi gasna tehnologija zahvaljujući kojoj se smanjuje oksidacija obojenih oksida.
Zbog skuplje proizvodnje, bijeli cement je skuplji od običnog, sivog. Uglavnom se obilježava pečatima od kojih je najčešći M500, što odgovara minimalnoj čvrstoći na pritisak od 50 MPa. Ako je bijeli cement označen sa D0, to znači da ne sadrži aditive.
3.1. Bijeli cement – karakteristike
Ključne karakteristike su mu visoka otpornost na mraz i vlagu. Iz tog razloga, bijeli cement se može koristiti i u lošim atmosferskim uslovima, a objekti izgrađeni od njega mogu da podnesu stotine ciklusa zamrzavanja i odmrzavanja.
Bijeli cement ne sadrži više od 5% alkalija, što znači da je otporan na sulfate. Važna karakteristika mu je i brzo očvršćavanje, što omogućava brži završetak građevinskih i završnih radova i brže popravke postojeće konstrukcije.
3.2. Bijeli cement – prednosti i slabosti
Bijeli cement ima nekoliko prednosti:
- bijela boja, posebno poželjna kao dekorativni element ili posebno obilježje arhitektonski kompletiranih objekata,
- vrlo dobra otpornost na mraz,
- visok stepen homogenosti - fino mljeveni bijeli cement je homogen, pa izgleda kao da je poliran,
- brže očvršćavanje, što ubrzava građevinske radove.
Slabosti bijelog cementa su:
- rad sa njim zahtijeva više znanja i iskusnih izvođača,
- svi alati koji dolaze u kontakt sa njim moraju biti apsolutno čisti; mješalica mora biti sasvim čista, oplata takođe - riječju, sve što će doći u kontakt s bijelim cementom. Sa svega se mora očistiti sva rđa i sve nečistoće,
- ako bijeli cement ima armaturu, mora se prekriti debljim završnim slojem betona u odnosu na obični, sivi cement; ovaj sloj mora biti najmanje debljine 3 cm,
- bijeli cement je skuplji od običnog.
3.3. Gdje se koristi bijeli cement?
Zbog cijene bijeli se cement uglavnom koristi za ukrasne betonske proizvode kakvi su stepeništa, ograde, fasade, balkoni i terase, blokovi ili ploče za popločavanje, a koristi se i za izradu dizajnerskih predmeta poput vaza, stolova itd. U arhitekturi se rjeđe sreće, a jedna od poznatijih zgrada od bijelog cementa je Ljubljanska džamija.
4. Cijena cementa
Cijena cementa se kreće između 80 i 120 EUR po toni, u zavisnosti od vrste. Cijena vreće cementa od 25 kg iznosi oko 3 EUR.
5. Bijeli cement – cena za 25 kg
Bijeli cement je nešto skuplji, pa ćete za vreću od 25 kg platiti oko 5,5 EUR.