Krečenje je najbrži, najjednostavniji ali i najpovoljniji način da unesete promjenu u svoj enterijer. Krečenjem se, takođe, prekrivaju tragovi korišćenja prostora, unosi živost i pozitivno raspoloženje u enterijer. Pisali smo o tome koje su boje za krečenje aktuelne, ali osim odgovarajuće nijanse, neophodno je odabrati i odgovarajuću vrstu farbe za krečenje.
Kada dođe trenutak da izaberete farbu, često se ispostavi da je ponuda znatno šira nego što ste očekivali. Jednu stvar je neophodno da znate - farba za krečenje neće uticati samo na estitiku prostora, već i na lakoću održavanja, ona treba da bude dugotrajna, otporna na pojavu buđi.
Koja farba za krečenje je prava i u čemu je uopšte razlika?
Za vas smo pripremili kratak vodič kroz najčešće vrste farbi za zidove, njihove karakteristike i primenu.
Disperzivne boje
Glavna odlika disperzivne boje jeste da je otporna na vodu, te se može koristiti i u vlažnim prostorijama. Njeno čišćenje je jednostavno - zid je dovoljno prebrisati finijom vlažnom krpom, zbog toga se često naziva i periva boja. Međutim, mogućnost vlažnog brisanja zavisiće od količine pigmenta u materijalu i varira od proizvoda do proizvoda, te se stoga dobro raspitajte u farbari ili kod molera.
Disperzivne boje imaju dobra hemijska i mehanička svojstva.
Disperzivne boje su znatno kvalitetnije od poludisperzivnih, o kojima će u nastavku biti više riječi. Međutim, i cijena im je osjetno viša. Najjeftinija je naravno bijela boja, a cijena raste sa tamnijim tonovima. Disperzivne boje mogu da se toniraju u svijetle i tamne nijanse (od pastelnih do intenzivnih) i postiže se pun izgled u obje varijante. Sušenje slojeva kod disperzivne boje kreće se od 2 do 6 sati, zavisno od proizvođača.
Može se reći da disperzija ima bolju pigmentaciju, pa tako i bolju pokrivnu moć od poludisperzije. Dugotrajnije su i lakše za održavanje.
Imaju grublju teksturu nego akrilne boje. Završna tekstura kod disperzije zavisiće od valjka za krečenje, gustine boje i pokrivne moći. Može se reći da završna tekstura varira od polu fine do nešto grublje.
Sa disperzivnim bojama je, prilikom krečenja, potrebno biti obazriv. Ako je farba previše gusta, a valjak za krečenje nekvalitetan, može doći do pojave teksture na zidu u vidu pomorandžine kore. Osim toga, priprema podloge prije krečenja mora biti temeljnija jer je svaki nedostatak lako uočljiv. Razlog leži u tome što je debljina filma koji disperzija ostavlja na zidnim površinama manja nego kod poludisperzivnih boja.
Zbog toga je krečenje uvijek potrebno prepustiti iskusnim molerima. Tražite majstore kojima biste povjerili krečenje? Pošaljite upit odgovarajućim i ocijenjenim molerima u vašoj okolini - besplatno i bez obaveza!
Disperzivne boje su nešto teže za rad od ostalih vrsta farbi. Ne postoji mogućnost pojedinačnih popravki na zidu, već se cijeli zid mora iznova prekrečiti.
Poludisperzija
Poludisperzija, tj. poludisperzivne boje su najpopularniji izbor u domaćinstvima iz jednog prostog razloga: to je najjeftinije rješenje za završnu obradu zidova. Međutim, one su i manje kvalitetne od druge dvije vrste.
Čest su izbor svih onih koji kreče u „sopstvenoj režiji“. Naime, debljina filma koji ostavljaju na zidovima je znatno veća, te podloga ne mora biti savršena kao kod disperizivne boje.
Poludisperzivne boje su najpovoljnije i najlakše rješenje za krečenje. Najpopularniji su izbor jer po mnogima sasvim korektno „završavaju posao“.
Kao što smo gore već naveli, imaju slabiju pokrivnost od disperzija, te je često potreban i dodatni treći sloj kako bi se postigao ujednačen izgled boje na zidovima. Nanose se na zidove valjcima ili četkama, a potrošnja se kreće oko 3-4 m2/kg za dva sloja. Važno je naglasiti da se poludisperzija ne može tonirati u jake i intenzivne boje kao disperzije. Imaju mat, grublju teksturu.
Poludisperzije se mogu tonirati samo u pastelne nijanse. Sa poludisperzijom se ne mogu dobiti pune boje.
Za razliku od disperzivnih boja, ne mogu se brisati vlažnom krpom, tj. nisu otporne na vodu. Zbog toga one zahtijevaju i češće krečenje, te su dobar izbor za sve one koji vole da malo-malo mijenjaju boju zidova. Ona se koristi za prostore koji se redovno kreče.
Poludisperzivna boja nije dobar izbor za prostorije sa većom frekventnošću i izraženijim prljanjem zidova.
I za kraj, najkvalitetniji izbor:
Akrilne boje
Akrilne boje su visokokvalitetne boje. Izuzetno su postojane i otporne na brisanje vlažnom krpom (perive boje).
Glavna odlika akrilnih boja je paropropusnost, one omogućavaju zidovima da dišu, čime se redukuje pojava buđi. Elastične su i imaju izuzetnu pokrivnu moć, te se nanose u tanjim slojevima od ostalih vrsta. Takođe, nekada se sa samo jednim slojem može dobiti zadovoljavajući rezultat. Kod akrilnih boja moguće je toniranje do izrazito zasićenih boja. Imaju veoma finu teksturu, do potpuno glatke.
Mogu se nanositi ručno ili mašinski.
Sa akrilnim bojama se može izvući skoro svaki ton i intenzitet boje.
Sa visokim kvalitetom „ruku pod ruku“ ide i visoka cijena. Akrilne boje su najskuplji izbor te se uglavnom koriste za najfinije molerske radove. Ipak, treba uzeti u obzir da je potrošnja akrilne boje po okrečenom m2 manja. Sa jednom litrom moguće je prekriti 14 m2 zida, znatno više nego sa ostalim vrstama boja.
Da bi akrilne boje pokazale svoj puni potencijal (ali i zbog činjenice da se nanose u tankom sloju), podloga mora biti kvalitetno izgletovana, tj. zidovi moraju biti u potpunosti ravni.
Akrilne boje imaju pun efekat samo ako se podloga na koju se nanose temeljno pripremi, a to podrazumijeva gletovanje i fino brušenje.
Izuzetno su postojane, tj. dugotrajne, otpornije su na habanje. Sa akrilnim bojama nema potrebe za čestim krečenjem. Njihova veziva su sačinjena od sitnih čestica koje prodiru dublje na površinu zida, zbog čega boja bolje prianja.
I one su nešto teže za rad jer se relativno brzo suše.
Premda su vodoperive i fleke se sa njih mogu skidati vlažnom krpom, a da se pritom boja ne ošteti, savjetuje se da se prvih mesec dana po nanošenju ne diraju.
Zaključak
Imajući u vidu da akrilna boja ima najbolju pokrivnost, da se manje troši a period između dva krečenja je znatno duži, ona je i najisplativiji izbor.
Vrsta boje | Prednosti | Nedostaci |
Disperzivne boje | - otporne na vodu, moguće brisanje vlažnom krpom - dobra hemijska i mehanička svojstva - bolja pigmentacija i pokrivna moć od poludisperzivnih - mogućnost toniranja u svijetle i tamne nijanse |
- zahtevna priprema podloge (svaki nedostatak je vidljiv) - viša cena od poludisperzije - grublja tekstura od akrilnih boja (moguća pomorandžina kora) |
Poludisperzivne boje | - najjeftinije rješenje - lako nanošenje (popularne za samostalno krečenje) - sasvim solidno „rješavaju posao“ za manje novca |
- slaba pokrivna moć (često potreban i treći sloj) - ne mogu se brisati vlažnom krpom - ne mogu se tonirati u intenzivne nijanse, samo pastelne - češće krečenje zbog slabije postojanosti |
Akrilne boje | - visok kvalitet i dugotrajnost - paropropusne (zidovi „dišu“) - elastične, izuzetna pokrivna moć - moguće toniranje u jake boje - manja potrošnja farbe po m2 - moguće brisanje vlažnom krpom |
- najskuplje - zahtevna priprema podloge (gletovanje, brušenje) - teže za rad jer se brzo suše |