U nastavku:
1. Podloga za keramičke pločice
Pločice mogu da se postavljaju na praktično svaku podlogu, pod uslovom da je ona čista, suva, ravna i da ima potrebnu nosivost. Sve nečistoće moraju se očistiti, naročito ako je površine već nečim obložena pa se ta obloga skida, a sve neravnine izravnati i nivelisati samorazlivnom masom. U slučaju da je podloga visokoporozna, mora se nanijeti i temeljni premaz za pločice. Nanošenje premaza prije postavljanja pločica osigurava i njihovo bolje prijanjanje za podlogu. Lijepljenje pločica u kupatilu ili sličnim prostorijama s puno vlage, zahtijeva i nanošenje vodootpornog premaza.
2. Mjerenje prije postavljanja keramike
Kada se priprema podloge završi, slijedi mjerenje prostora i nacrt rasporeda pločica. Mjerenje je ključno u smislu da se na osnovu tačnih mjera može precizno izračunati i količina potrebnih keramičkih pločica. Ovde se obavezno mora naglasiti da se pri izračunavanju količine mora dodati i ono što je unaprijed otpisano kao otpad – naime, zbog sječenja i ukrajanja pločica uvjek otpadne oko 10% pločica. Da biste na kraju dobili željeni rezultat, ako budete sami lijepili pločice, znajte da prvo treba da pomoću zidarskog kanapa označite centar prostorije. Kanapi se razvlače od zida do zida, s naspramnih strana, i tamo gdje se ukrste je centar od kog se počinje, a pločice se ređaju duž te linije.
Ako ste se posla prihvatili lično, predlažemo da pločice prvo poređate po podu, naročito ako je na njima neki dezen ili šara, da biste vidjeli kako to izgleda i da bi sve bile lijepo složene. Tek kada sve poslažete onako kako želite, počnite da ih lijepite. Kada iste ili pločice jednake veličine lijepite i na zid i na pod, trebalo bi da prvo lijepite one na zidu, jer fugne na podu treba da se poklapaju s onima na zidu kako bi sve djelovalo harmonično i ujednačeno.
2.1. Dijagonalno postavljanje pločica
Da bi pločice već na prvi pogled ostavljale utisak kakav želite, ne moraju se uvijek lijepiti pravolinijski. Dijagonalno lijepljene pločice unose dinamiku u prostor, i premda je takav rad složeniji, skuplji i ima više otpada, mislimo da se itekako isplati. U ovom slučaju biće potrebno da kupite 15-25% pločica više, premda će sve zavisiti od ugla postavljanja. Kada kažemo dijagonalno lijepljenje obično se misli na ugao od 45° kako bi se povezali naspramni ćoškovi zida, a zapravo to može da podrazumijeva bilo koji ugao, tupi ili oštri, u zavisnosti od samog prostora i utiska koji biste htjeli da ostvarite. Prije lijepljenja pločica obavezno nacrtajte plan. I u ovom slučaju se počinje od centra, mjesta ukrštanja dijagonala, prema ulovima ili od mjesta koje se najbolje vidi.
3. Sjekač pločica
Za uspješno i, najvažnije, ravno sječenje pločica koristi se poseban alat – sjekač za keramiku. Sjekač sječe svaku vrstu pločica na tačno određenom mjestu. Zapravo, njime se pločica zasječe, a onda odlomi rukom ili naročitim klještima. Na mjestima gdje prolaze cijevi instalacija ili su okrugli ventili, rupe se režu posebnim štipaljkama i to milimetar po milimetar. Umjesto njih može da se upotrebi i aku-bušilica ili kružna testera. Sjekač za keramiku je potencijalno opasan alat te ga koristite vrlo oprezno.
4. Ljepilo za pločice
Trajnost pločica zavisiće u dobroj mjeri i od izbora ljepila. Ljepilo mora da bude odgovarajući vrsti pločica i podloge. Veće pločice su teže te zahtijevaju jače ljepilo, odnosno, adhezivniji. Pločice mogu biti od različitih materijala, pa prema tome mora biti i ljepilo. Povrh svega, nije nevažna ni vrsta prostorije u kojoj se radi. Za one u kojima su česta i velika kolebanja temperature, kao u parnim kupatilima i saunama, mora se uzeti termootporno ljepilo za keramiku. Za prostorije s visokim procentom vlage, kakve su kupatila i bazeni, potreban je vodootporano ljepilo. Za spoljne ili nezagrijavane prostore kupuje se ljepilo otporan na mraz. Vreća ljepila je oko 5 EUR i ona je dovoljna za oko 4 m2. Kada kupujete ljepilo, obavezno obratite pažnju na rok upotrebe. Ako pločice postavljate na mokar malter, imajte na umu da se to mora završiti za 4 sata. Kada rastvarate ljepilo u vodi, striktno se pridržavajte uputstava proizvođača. Dobro napravljen ljepilo je od ključne važnosti za dugotrajnost i postojanost pločica.
5. Kako se lijepe pločice?
Najpre ljepilo za keramičke pločice treba ravnomjerno razmazati po podu i napraviti brazde nazubljenom stranom gleterice. Keramičke pločice se onda postavljaju jedna po jedna i blago utiskuju u ljepilo da „lijepo legnu“, između njih se pobadaju distanceri (plastični krstići), a na kraju se pločice blago udare nekoliko puta gumenim čekićem. Distanceri se postavljaju zato da bi razmak među pločicama ostao jednak i pravolinijski. Kada se postave sve pločice, treba sačekati najmanje 12 sati da se ljepilo sasvim osuši.
6. Fugovanje pločica
Kada se ljepak sasvim osuši, predstoji posljednji dio postavljanja keramičkih pločica, a to je fugovanje. Masu za fugovanje treba umutiti prema uputstvu proizvođača, a onda je dijagonalnim potezima nanositi u fugne, špahtlom i gletericom. Mora se paziti da svaka fugna bude potpuno popunjena, ali ne prepunjena. Poslije svakog popunjavanja pločice treba prebrisati, da se na njima ne bi stvarale grudvice skorele fug-mase. Na kraju pločice i popunjene fugne treba da izgledaju kao slivena, ujednačena i glatka cjelina podne obloge. Poslednje što treba uraditi je sunđerastim dijelom gleterice proći cijelu površinu pločica da bi se skinuli svi ostaci. Sunđer, pri tom, treba stalno kvasiti čistom vodom. Na pločicama može da bude i ostataka cementa te se oni nakvase i običnim sirćetom, pa uklone četkom. Ugaone, diletacione i prelazne fugne se ne fuguju već izlijepe ljepljivom trakom i zadihtuju posebnim elastičnim silikonom.
6.1. Postavljanje bez fugovanja
Postavljanje kjeramičkih pločica bez fugovanja je moguće, ali uz određene preduslove. Pločice koje se postavljaju bez fugni su tzv. rektifikovane. Rektifikacija je zapravo obrada ivica pločica, odnosno, njihovo brušenje pod određenim uglom tako da one budu sasvim ravne i glatke te da naležu jedna uz drugu u idealnoj simetriji. Obične keramičke pločice se postavljaju s fugnama upravo zato što nisu idealno ravne te se popunjavanjem fugni cijela površina niveliše i ujednačava. Međutim, njihova je slabost to što se brže „razglave“ i odižu s podloge, pa samim tim kraće i traju. Njih drži samo ljepilo, dok pločice s fugama drži i fug-masa.
7. Cijena postavljanja keramičkih pločica
Za kraj teksta smo ostavili pitanje cijena, pošto smo do sada govorili o polaganju pločica na pripremljenu podlogu i uz kupljen sav potreban materijal.
7.1. Cijena postavljanja na pripremljenu podlogu, bez materijala
Okvirna cijena usluga keramičara se kreće od 10 EUR/m2 do 15-18 EUR/m2 u Beogradu.
7.2. Cijena postavljanja s pripremom podloge i materijalom
Okvirna cijena za nabavku materijala i pločica I kategorije, srednjeg cjenovnog razreda te pripremu cementne podloge i lijepljenje pločica u enterijeru akrilnim ljepilom debljine 0,5 cm s fugovanjem, može da košta oko 30 EUR/m2.
Dodatak:
Pitali smo jednog od naših stručnjaka-saradnika kakav je postupak fugovanja i da li se za to koriste neki specijalni proizvodi? Odgovorio nam je da prije svega koristi Sopro i PCI mase za fugovanje koje su njemački proizvodi. Kada se fuguju pločice, fug-masa se nanosi dijagonalnim pokretima s jedne na drugu stranu u oba smjera, gumenom gletericom. Vrlo je važno da se fugne dobro popune, ostave nekoliko minuta, a onda prebrišu sunđerom. Pošto su pločice u najrazličitijim bojama prema želji kupaca, radi estetike je važno da i boja fugni bude što sličnija.
Informacije o cijenama možete pogledati u našem kalkulatoru.