1. Asfaltiranje - šta sve treba da znate?

Asfaltiranje je jedan od lakših, ali svakako najdugotrajniji način popločavanja dvorišta i prilaznih puteva te se sve više ljudi opredjeljuje za njega. Postavlja se brzo, ali njegov kvalitet i trajanje zavise najviše od stručno i profesionalno pripremljene podloge, tzv. tampona.

Kada treba da se uredi prilazni put kući i samo dvorište, vrlo je važno da materijal koji izaberete bude stilski primjeren i u skladu s okolinom, koliko i da bude funkcionalan i dugotrajan. Zbog toga se dosta ljudi odlučuje za asfalt.

1.1. Prednosti asfaltiranja

Jedna od glavnih prednosti asfaltiranja je brzina postavljanja, pošto se na dobro pripremljenu podlogu može ugraditi za jedan dan. Drugi važni razlozi su jednostavno održavanje i, praktično, neograničen vijek trajanja. Asfalt je jedan od najotpornijih i najtrajnijih materijala čak i ako se posipa solju svake zime. S njega se najlakše čisti snijeg i na njemu se ne zadržavaju ni pijesak ni kamenje. I cijena asfaltiranja, u odnosu na druge vrste popločavanja okućnice, je vrlo prihvatljiva. Ona zavisi od lokacije, namjene, kvadrature i debljine.

1.2. Slabosti asfaltiranja

Iako su mu prednosti brojnije, asfalt ima i mana. Ljeti poprilično privlači i isijava toplotu. Može da se pregrijeje toliko da se usija i prouzrokuje opekotine, ako bosonogi zgazite na njega. Asfalt se na visokim temperaturama širi, a na niskim puca te se ivice mogu kruniti. U pukotinama se posle skupljaju voda i prljavštine te se asfalt polako dezintegriše. Problem se javlja i kada se pojavi potreba za novim instalacijama i priključcima. Asfalt se mora sjeći i posle krpiti. Razlike između starog i novog asfalta ostaju vidne i po ivicama i po boji. Kada imate popločano tlo, ploče se izvade i nakon popravke instalacija vrate na mjesto bez vidnih tragova.

2. Stručno i kvalitetno izvođenje asfaltiranja

Isto kao kad su u pitanju drugi uskostručni poslovi, i pri asfaltiranju je važno da sve obavi iskusan i profesionalan izvođač koji daje garanciju i na materijal i na svoj rad. Zanatski dobro postavljen asfalt je garancija njegove dugotrajnosti, stoga, potražite iskusne majstore koji će posao izvršiti prema profesionalnim standardima i vašim željama.

3. Vrste asfalta

Izbor vrste asfalta zavisi od slijedećih činilaca:

• namena površine: prilazni put, staze, dvorište ili slično,
• vrsta opterećenja: lakše, srednje teže,
• lokacija objekta,
• vrednost investicije.

Bez obzira na to za koju vrstu afalta se odlučite, neophodna je dobro pripremljena podloga pošto asfalt nije samonoseći materijal, odnosno, ne može da se postavlja sam.

3.1. Jednoslojno asfaltiranje

Cijena jednoslojnog asfaltiranja je svakako najniža. Ono je primjereno za dvorišta i prilazne puteve koji se manje koriste.

Kombinacije izvođenja jednoslojnog asfaltiranja:

• za lakše opterećenje površine (do 3,5 tone) frakcija kamena može biti 0-11 odnosno 16 mm, a debljina samog sloja asfalta 5-6 cm;
• za teže opterećenje površine (do 8 tona) frakcija kamena može biti 0-16 mm, a debljina samog sloja asfalta 7-8 cm.

(Ovo su informativni podaci. Odgovarajuća vrsta asfalta i njegova debljina se određuju na licu mjesta pri pregledu terena.)

3.2. Dvoslojno asfaltiranje

Ovakva vrsta rješenja primjerena je za izgradnju prilaznih puteva i dvorišta koji osim putničkih automobila treba da izdrže opterećenje težim vozilima. Dvoslojni asfalt je kvalitetniji jer ima deblji donji sloj načinjen od kamena krupnije frakcije. Takva površina na visokim temperaturama bolje trpi opterećenje. Tanji, gornji sloj asfalta, čini kamen sitnije frakcije te je i površina glatka. Debljina oba sloja uglavnom je 8 cm pri čemu je donji sloj oko 5 cm a gornji oko 3 cm. Osim što je kvalitetniji, ovakav asfalt je i nešto skuplji, ali trajniji i ljepše izgleda.

Kombinacije izvođenja dvoslojnog asfaltiranja:

• za teže opterećenje površine (do 8 tona) frakcija kamena za donji sloj je 0-22 mm, a za gornji 0-8/11 mm. Debljine donjeg i gornjeg sloja asfalta su po 5 cm;
• za teže i teško opterećenje površine (do 10 tona) frakcija kamena za donji sloj je 0-22/32 mm, a za gornji 0-11 mm. Debljina donjeg sloja asfalta je 10 cm, a gornjeg 3-4 cm.

(Ovo su informativni podaci. Odgovarajuća vrsta asfalta i njegova debljina se određuju na licu mjesta pri pregledu terena.)

4. Kako se odvija izvođenje asfaltiranja?

4.1. Priprema podloge za asfaltiranje

Ako želite da asfaltirana površina dugo i uspješno izdrži sva opterećenja - težinu automobila, promjene temperature, padavine, posipanje soli i sve slično - vrlo je važno da podloga za asfaltiranje bude urađena na odgovarajući način. U suprotnom, može doći do propadanja terena, tzv. nasedanja zemlje i pucanja asfalta te pojave rupa. Podloga za vozne površine namjenjene putničkim automobilima se pravi iskopom 0,6 m zemlje. Ako je za datu površinu planirano teže ili teško opterećenje, onda je i iskop veći. Pri kopanju se ne smije zaboraviti na oticanje kišnice te teren mora imati pad na strani suprotnoj objektu od 2%, odnosno 2 cm po dužnom metru.

Preporučljivo je da se pored puta ugrade i slivne rešetke za odvodnjavanje. Na teren dobijen iskopavanjem nasipa se oko 0,4 m krupnog kamenja u gomilama (šljunak ili krupni agregat). Prije nasipanja slijedećeg sloja, ove gomile kamenja se rašire da se dobije ravnomjeran nanos i dobro sabiju. Za nasipanje ne smije da se koristi otpad s gradilišta niti krupno kamenje, odnosno, bilo šta što nije ujednačenog oblika i veličine pošto takav materijal ne može da se rasporedi ravnomjerno niti sabije. Slijedi nasipanje drugog sloja sitnije frakcije oko 0,2 m. Taj gornji sloj agregata će biti noseći za asfalt i zato on mora biti još bolje nabijen, kompaktniji. Oba sloja zajedno čine tzv. tampon.

4.2. Postavljanje asfalta

Kao što smo već pomenuli, vrsta i debljina asfalta određuju se prema namjeni buduće površine. Najčešće se za kolovoze pravi dvoslojni asfalt i to grublji donji sloj od 5 cm i finiji gornji sloj debljine 3 cm. Kada se naspu, oba sloja moraju da se dobro sabiju valjkom i to obično traje nekoliko sati.

Preporučujemo da se asfaltiranje radi u vreme kada su spoljne temperature oko 10°C, dakle, na početku građevinske sezone. Ovo je važno zato da se asfalt između pripreme i ugradnje ne ohladi previše i da može dobro da se uvalja, odnosno, sabije. Kišno vrijeme nije najpovoljnije jer se asfaltna masa teže lijepi za tampon i lakše puca. Preporučljivo je da se asfalt nasipa čim tampon bude gotov, jer ako se ostavi duže vreme i koristi, tampon će se gumama automobila potpuno razmekšati i rasturiti.

4.3. Održavanje i popravke asfalta

Pri asfaltiranju se zaista ne isplati štedjeti na pripremi podloge. Dobro sabijen tampon i kvalitetno nasipanje i valjanje asfalta su ključni za dugotrajnost asfaltirane površine. Za trajnost asfalta je važna i izrada ivičnjaka, zapravo, veze ili prelaza s drugim materijalima. Ako ivičnjaci nisu dobro urađeni, asfalt će se kruniti i lomiti. Kroz površinske pukotine voda će prodreti u dublje slojeve i oštetiti ih. U najgorem slučaju, cijeli sloj asfalta može da nabubri i podigne se. Mnogo češće se javljaju rupe u kojima se zadržava voda i ostale nečistoće.

S vremenom će se na asfaltu pojaviti i tragovi guma i rascvjetale naprsline (ako se uvijek vozi istom trasom i parkira na istom mjestu). To se lako vidi naročito ljeti kada asfalt omekša zbog vrućine, i tada na njemu ne treba ostavljati teške stvari da ne bi ostajali otisci. Asfalt može da ošteti i curenje ulja iz kola ili neka druga abrazivna sredstva. Neke od tih mrlja je nemoguće očistiti; asfalt se na tom mjestu može samo isjeći i nasuti nov.