U nastavku:
1. Klasična izolacija – mineralna vuna
U najvećem broju slučajeva, kada se govori o tavanima, misli se na klasičan kosi krov s drvenom konstrukcijom. Ustaljeni način izolacije krovišta izvodi se tvrdom ili mekom mineralnom vunom. Prije nego što se izvođač lati izolacije krova, mora prvo provjeriti da li je krovište pravilno pripremljeno. To znači da se ispod neprekinutog krovišta nalazi kanal za prozračavanje ili vazdušni most ispod kog može biti postavljena i paropropusna folija. Stručnjaci ga nazivaju sekundarnim krovištem. Ono mora biti nepropusno, i ne smije se čuti niti osjećati promaja. Preporučljiva, a ekonomična i sasvim dovoljna debljina izolacije za krovište je 30 cm.
1. Najlakša ugradnja se radi mekom izolacijom u rolnama. To se postiže sječenjem na trake čija širina odgovara razmaku između greda ili letvi. Debljina izolacije se takođe određuje prema debljini letava ili greda. Ako su grede u krovištu debeljine 14 cm, meka mineralna izolacija treba da je 15 cm. Veća debljina će olakšati ugradnju. Međutim, ako je izolacija deblja od greda za više od 5 cm, njen pritisak će imati suprotan efekt.
2. Nakon ugradnje prvog sloja izolacije na grede se postavljaju metalni nosači, potom C-profili ili drvena potkonstrukcija koja odgovara željenoj debljini drugog sloja izolacije. Ako je debljina greda 20 cm, C-profili treba da su 10 cm. Između profila se postavlja mineralna vuna debljine 12 cm.
3. Posljednji, ali ne manje važan korak izolacije je namještanje parne membrane. Najprimijerenija je srebrna obostrano ljepljiva traka. Izvođač koji radi izolaciju, parnu branu treba da zalijepi na C-profile ili drvenu potkonstrukciju tako da bude sasvim nepropusna, naročito na spojevima, tzv. probojima krova.
4. Završni sloj izolacije krovišta obično je suhomontažno oblaganje, tj. oblaganje knauf-pločama, koje izvođač može postaviti u jednom ili dva sloja.
2. Izolacija uduvavanjem – celuloza ili vuna
Uporedo s porastom ekološke svesti i napredovanjem tehnologija gradnje, na tržištu se sve češće sreću celulozna ili vunena smješa za uduvavanje. Celulozna izolacija se pravi od otpadnog novinskog papira. Njena velika prednost je to što je vatrootporna i to zahvaljujući boraksu. Postupak ugradnje je prilično drugačiji od klasičnog i zahtjeva više priprema. Ako se odlučite za uduvavavanje izolacije, izvođač mora prvo proveriti da li je sekundarno krovište nepropusno. Isto važi i za sve ostale veze tla sa krovom i proboje. Namještanjem folije, koja istovremeno služi kao parna brana, stvara se hermetički sloj u koji se potom uduvavava celuloza ili vuna.
3. Izolaciona vuna
Izolacija uduvavanjem vune istovjetna je procesu uduvavanja celuloze. Ipak, prednosti uduvavanja vune su izolacija bez spojeva, materijal ne treba da se seče i lako se transportuje jer je malog volumena. Budući da je ova tehnika novijeg datuma, izvodi je malo izvođača. Ako tražite ovakvog izvođača, pogledajte ko su sve naši ponuđači na www.daibau.ba.
4. Izolaciona pjena ili izolacija ubrizgavanjem
Nove tehnike i tehnologije koliko i proizvodnja najrazličitijih kompozitnih smjesa, doveli su do nastanka tehnike izolacije ubrizgavanjem. Ubrizgavanje omogućava izvođenje izolacije prema obliku krova ili shodno postojećem stanju. Ubrizgavanje izolacije je idealno i za sanacije, jer osigurava adekvatnu popravku nepravilno postavljene ili dodatak dotrajaloj izolaciji krovišta. Postupak ubrizgavanja ne zahtjeva veće promjene ni zahvate na objektu. Izvođač pumpom pod visokim pritiskom, čija je mlaznica prečnika 10 cm, ubrizgava smješu direktno na podlogu koja se sama homogenizuje. Pritom se upotrebljava celuloza s vodenom parom ili smjesa druge vrste.