Kako nastaju i kako se uklanjaju pukotine na zidu?

Neophodno je prvo definisati prirodu pukotine pa tek onda pristupiti njenom rješavanju. One mogu biti odraz ozbiljnog problema u samoj strukturi građevine. Da li je pukotinu na vašem zidu izazvala nagla promena vlažnosti vazduha i temperature, sleganje terena ili možda, čak, loše izvršeni molerski radovi?

Kako nastaju pukotine na zidu?

Pukotine se mogu podijeliti prema najčešćim razlozima zbog kojih nastaju u različitim prostorima, i to na: one koje nastaju kao posljedica promjena temperature i količine vlage; pukotine nastale zbog prevelikog opterećenja materijala; one uzrokovane zemljotresima i pomjeranjem tla; nastale sleganjem novoizgrađenih objekata; one izazvane lošim kvalitetom maltera ili, čak, lošim molerskim radovima (često se dešava „u režiji sam svoj majstor“).

Kada su u pitanju pukotine na zidu koje su nastale usljed promjena temperature, najčešće ćete ih prepoznati kao stepenaste, iznad prozora i kod okvira vrata.

Temperaturna kolebanja utiču na građevinske materijale koji se, u zavisnosti od svojih svojstava, skupljaju ili rastežu. Ako je širenje i skupljanje zida sprečeno drugim konstruktivnim elementima, dolazi do pojave pukotina koje se šire i skupljaju. Pukotine sličnih karakteristika izazivaju i promjene vlažnosti u zidu. Naime, u periodu sa dosta padavina, loše izolovani zidovi upijaju mnogo vlage i šire se, dok u toplijem, sušnom dijelu godine gube tu istu vlagu i skupljaju se. U oba slučaja se kaže da pukotine „rade“.

Prevelika vlaga izaziva razvoj plijesni i buđi, a može dovesti i do bubrenja zida, pa ukoliko se to ne sanira, stvara probleme i u samoj konstrukciji.

Pukotine na zidu koje su prouzrokovane zemljotresom ili pomjeranjem tla još jedna su vrsta problema. Na geološki aktivnim područjima tlo se može pomjerati zbog zemljotresa, a „kretanje” može biti uzrokovano i prodiranjem vlage ili rastom korijenja drveća, koje se nalazi u blizini građevinskog objekta (orah, na primjer, ima izuzetno jak korijen koji može da podigne temelj ili beton oko kuće, pošto ide i do pet metara u dubinu). Pukotine na zidu nastale pomjeranjem tla, formiraju se bliže dnu te se šire horizontalno ili vertikalno u visinu, a udaljavanjem od dna postaju sve uže.

Pomjeranja tla, koja su rezultat različitih faktora, dovode do razlike u napetosti zidova građevine.

Pukotine na zidu nastale zbog prevelikog opterećenja materijala prepoznaju se po dužini - mogu da se prostiru duž cijelog zida i obično su vertikalne. Posledica su konstruktivne greške.

Pukotine nastaju uslijed opterećenja koje premašuje čvrstinu materijala, odnosno, onog koje građevinski materijal može podneti. Smatra se da su ove pukotine najozbiljnije.

Dobar primjer nastanka takvih rascjepa jesu objekti kod kojih nenosivi unutrašnji zid, uslijed netačnih proračuna, mora da nosi dio tereta krovne konstrukcije. U tom slučaju, težina krovne konstrukcije pritiska zid odozgo i uzrokuje pukotine.

Pukotine uzrokovane slijeganjem novoizgrađenih objekata najčešće su rezultat slijeganja temelja. Nakon završetka izgradnje građevinski objekt svojom težinom istiskuje vodu iz tla ispod sebe. Zbog toga se teren u određenoj mjeri sabija, a građevina spušta za par milimetara.

Pukotine mogu nastati na zidovima uslijed slijeganja pojedinih dijelova objekta. One su, dakle, konstruktivne prirode i prepoznaju se po dužini - ponekad se, čak, pojave i duž cijelog zida.

U takvim situacijama saniranju se pristupa tek kada se ustanovi da je širenje stalo, dok se kod rastuće pukotine prvo mora ojačati temelj ili učvrstiti okolno zemljište.

Sleganje je moguće i kod starijih građevina, a ne samo kod novoizgrađenih objekata. Takvi rascepi su rezultat promjene tokova podzemnih voda ili pojave klizišta. Neretko ih može uzrokovati i voda sa krova koja se olucima sprovodi u neposrednu blizinu temelja; ona razmekšava tlo, a temelj kreće da „tone”.

Što se novoizgrađenih objekata tiče, javlja se još jedna vrsta pukotina koja se srećom brzo i trajno sanira, odmah nakon završetka deformacija. Pukotine koje se javljaju neposredno nakon gradnje rezultat su isparavanja suvišne vlage iz maltera koji se pri tom skuplja. Takođe, kada je zid vezan za druge zidove koji trpe različita opterećenja, nastaju pukotine.

Pukotine nastaju i zbog lošeg kvaliteta maltera ili njegovog pogrešnog nanošenja. Takve pukotine mahom imaju karakterističan mrežast izgled, vrlo su tanke i šire se u svim pravcima. Popularne su pod nazivom paukova mreža.

Pukotine mogu izazvati i greške pri mješanju maltera ili nepoštovanje svojstava građevinskog materijala. Generalno uzev, upotreba pogrešnih materijala, onih slabog kvaliteta, ali i njihova neadekvatna primjena, pogodovaće stvaranju pukotina.

Međutim, pukotine nastale na taj način su plitke, a nakon završetka procesa u malteru, lako se saniraju gletovanjem.

Kod starijih građevina dolazi do otpadanja maltera, jer se sa godinama malter odvaja od zidova; pri tom mahom nastaju tanke i nepravilne - „kapilarne“ pukotine.

Pukotine na zidu se mogu javiti i nakon nanošenja boje, odnosno krečenja, i to najčešće onda kada se žuri i ne radi temeljno. Nerijetko, kada se neko odluči na samostalno krečenje, propusti neki korak i tu nastaje problem - najčešće se ne sačeka da se prethodni sloj sasvim osuši. Osim toga, želja za uštedom ćesto dovodi do kupovine farbe lošijeg kvaliteta koja se neće dobro vezati za zidove koji se kreče, zbog čega će se kasnije pojaviti pukotine.

Kako se uklanjaju pukotine na zidu?

Ako se radi o pukotinama koje su rezultat prevelikog opterećenja materijala i elemenata ili, pak, nastaju sleganjem građevine, potrebno je sprovesti mjere za poboljšanje stabilnosti objekta. Prvo je neophodno detektovati problem i u zavisnosti od vrste, pristupiti njegovom rješavanju: instalacijom novog drenažnog sistema ili isušivanjem zidova prije početka radova na saniranju.

Takve pukotine najčešče su posljedica greški pri projektovanju i nepotpunih analiza u fazi pripreme, ali i netačnih proračuna. Moraju se uzeti u obzir svojstva podloge na kojoj će se graditi, stanje susjednih građevina i slično, pa tako izbjeći greške statičkih proračuna pojedinih dijelova objekta.

Kako izgleda postupak saniranja pukotina koje više „ne rade”, odnosno, „ne dišu”?

Ako je riječ o površinskoj pukotini, gdje je napukla samo glet-masa, dok je zid ispod nje „zdrav”, prvo se mora skinuti sloj stare farbe i gleta oko rascjepa. U tu svrhu možete blago navlaži zid vodom, sačekati neko vrijeme da poludisperzija i glet upiju tu vodu i nabubre, pa ih špahlom sastrugati. Špahlom polako valja guliti glet sve dok on lako otpada sa površine zida.

Da ne biste iznova morali da radite saniranje, potrebno je da uklonite sve dijelove gleta koji su popustili.

Kada ostane samo čvrst glet, četkom očistite prašinu i krupnije ostatke mase unutar pukotine, baš kao što zubar priprema zub za plombiranje. Potom nanesite podlogu, tzv. prajmer, a kada se on sasvim osuši, nanesite nov sloj glet-mase gletericom. Kada i taj sloj bude potpuno suh, zid lagano prešmirglajte i okrečite, gledajući da „pogodite” istu nijansu ili cijeli zid, odnosno, prostoriju iznova okrečite. Ako gletovanje radite na velikim površinama, preporučuje se da to ne činite sami već da pozovete majstore.

Koliko će vam naplatiti moler za ovu uslugu? Cijena brušenja i gletovanja u dva sloja, unutrašnjih zidova i plafona, iznosi 2 EUR/m2, a istu sumu platićete i za gitovanje manjih oštećenja, gletovanje i šmirglanje zidova.

Ako tražite profesionalne izvođače kojima biste povjerili saniranje pukotina i gletovanje, pomoć možete potražiti na daibau.ba i to potpuno besplatno, brzo i jednostavno. Potrebno je samo da popunite upit na našem sajtu i ubrzo će vam se javiti izvođači s odgovarajućom ponudom.

U slučaju da se upotrebe bandaž-trake, popularno poznate kao mrežice, koje se se kupuju u prodavnicama molerskog materijala, one se prvo sjeku na odgovarajuću dužinu i prelijepe preko pukotine na zidu (najčešće su sa jedne strane samoljepljive). Pre toga se oko pukotine nanese podloga za grundiranje koja se mora ostaviti da se osuši prije lijepljenja trake. Potom se preko trake u tankom sloju nanosi neki vezujući materijal, npr. smjesa za ispune, koja će mrežicu zalijepiti za zid. Kada se taj sloj stvrdne, iznova slijedi grundiranje, a potom, kada se i taj sloj sasvim osuši, gletovanje kojim se zid poravna.

Svaki iskusni majstor reći će vam da kanta u kojoj se miješa i drži materijal mora biti čista. U suprotnom, ostaci stare glet-mase u kontaktu sa novim materijalom reaguju kao katalizatori, pa se novi materijal brže suši i sa njim je teže raditi.