1. Keramika, keramičar - šta sve treba da znate?

Keramičke pločice su već vjekovima u upotrebi u stambenim objektima. Tehnologija proizvodnje je napredovala te današnje pločice ne služe samo za kupatila, kuhinje i hodnike nego za sve prostorije, pa i spoljne površine.

1.1. Koje su prednosti pločica?

Zbog čega pločice imaju tako široku primenu? U poređenju s drugim podnim i zidnim oblogama, one imaju brojnih prednosti: otporne su na vremenske uticaje, temperaturne razlike, vlagu i hemikalije. Ima ih u bezbroj oblika, boja, tekstura i dezena, a veličine se kreću od mozaik do onih velikog formata. Osim toga, odlični su provodnici toplote te su idealne za podno grijanje. Čiste se jednostavno i, praktično, mogu da traju beskonačno dugo.

1.2. Koje su slabosti keramike?

Kada se govori o ovako kvalitetnim i izdržljivim materijalima, jedino im je cijena upitna. Najkvalitetnije su nešto skuplje od jeftinijih podova. Ipak, gledajući na vijek trajanja i to da su skoro neuništive ako se o njima vodi računa, ta investicija je svakako isplativa. Jedna od rijetkih mana je osjetljivost na udarce zbog kojih lako naprsnu; to može biti problem naročito ako su u pitanju spoljne pločice, jer u pukotine ulazi voda i ako se zamrzne, može doći do krunjenja i pucanja.

2. Vrste keramičkih pločica

Pločice se razlikuju po mnogim svojstvima - fizičkim, hemijskim, mehaničkim. Ima ih različitih veličina i oblika, vodootporne su, različito provode toplotu, različito se obrađuju, trpe habanje, udarce, istezanje, savijanje, prljavštinu i slične faktore. Po veličini razlikujemo standardne, mozaik i pločice velikih formata. Budući da nisu sve vrste za svaku upotrebu, razlikujemo pločice za unutrašnjost - podne i zidne te one za spoljne površine i sve imaju drugačije karakteristike. Prema materijalu razlikuju se keramičke, koje su i najrasprostranjenije, ali ima i kamenih, drvenih, granitnih. Tehnološki napredak je omogućio višenamjensku upotrebu i stilizovan dizajn pločica tako da ćete sigurno pronaći kakve želite i za kupatilo i za kuhinju ili za terasu i neki drugi prostor.

3. Keramičari - kako doći do dobrog majstora?

Postavljanje pločica na prvi pogled ne deluje kao komplikovan posao, ali je on uistinu vrlo zahtijevan u svakom pogledu. Na tržištu ćete naći mnogo majstora koji nude svoje usluge, ali se umnogome razlikuju po znanju, iskustvu i kvalitetu rada a, svakako, i po cijeni. Da bi pločice potrajale godinama, pa i decenijama, biće vam potreban koliko kvalitetan materijal toliko i dobar majstor. Onima za koje se opredijelite, pošaljite spisak radova koje želite i prikupite što više ponuda koje ćete moći da uporedite. Od onih koji vam odgovore, zatražite reference i kontakte bivših mušterija da biste se lično uvjerili u rezultate njihovog rada. Na kraju, kada odaberete jednog koji će izvoditi radove, s njim potpišite ugovor i posao može da počne. Na našem sajtu, daibau.ba naći ćete na jednom mjestu kontakte desetina provjerenih majstora te njihove reference, kao i mišljenja i ocijene ranijih klijenata.

4. Kako se postavljaju pločice?

Postavljanje pločica tehnički nije komplikovan posao, ali zahtijeva strpljenje i preciznost. Ako pločice kupujete sami, imajte na umu da zbog ukrajanja ćoškova i sličnog treba kupiti bar 10% više od izračunate kvadrature. Može se reći da je za uspjeh rada najvažnija dobro pripremljena podloga. Keramika se postavlja samo na ravnu, tvrdu, suvu i čistu površinu. Raspored postavljanja se određuje prema dezenu koji ste odabrali i zato se prvo pronalazi početna tačka. Nju nalazite tako što kanapom povežete suprotne strane prostorije. Sredina dobijenog krsta je tačka u odnosu na koju slažete pločice prema dezenu (nacrtajte skicu i radite po njoj ili prvo poređajte pločice bez ljepila), a ako ga nema, samo ih ređate. Pokušajte da ih poređate tako da ostane što više cijelih, čak i u uglovima i pored vrata, da ih ne morate sjeći. Zidne pločice se ređaju od poda pa naviše, u horizontalnim redovima. Ako ne oblažete cijeli pod ili zid, počnite od spoljnih ivica pa idite prema sredini. Dobar keramičar uspijeva da postavi većinu pločica bez sječenja.

Prije nego što počnete samō postavljanje, provjerite imate li sav potreban materijal i alat, odnosno: pločice, lepak, osnovni premaz, ravnajuću masu, smesu za fugovanje, silikon, razređivač, kofu, libelu, sjekač pločica, gumeni čekić, metar, žičanu četku, nazubljenu i ravnu gletericu, bušilicu, plastične krstiće (distancere) i ostalo.

Da bi ljepilo što bolje prionuo uz podlogu koristi se posebna emulzija, koja treba da se sasvim osuši. Na tako pripremljenu podlogu ravnomerno se nanosi ljepilo za pločice. Budući da se on brzo suši, ne treba namazati više od kvadratnog metra. Na taj ljepak se ređaju pločice te se učvršćuju gumenim čekićem, a između njih postavljaju plastični krstići, odnosno, distanceri. Sječenje pločica se, po potrebi, radi dijamanskim sjekačem. Kada se ljepljenje pločica završi, ljepilo mora da se suši najmanje jedan dan. Na kraju se masom za fugovanje popune fugne između pločica. Ta masa za fugovanje se suši oko pola dana. Ugaone, diletacione i priključne fugne se zaptivaju silikonom. Ako je potrebno, tamo gdje ima skorelog materijala na pločicama, on se očisti razređivačem, a potom se cijelo kupatilo detaljno opere. Tada je spremno za upotrebu.

5. Kako se pravilno postavljaju spoljne pločice, a kako kupatilske?

Postavljanje spoljnih pločica ili onih u mokrim prostorijama zahtjeva posebnu pažnju. Spoljne pločice treba da su takvog kvaliteta da mogu da podnose stalne temperaturne promjene između dana i noći te ljeta i zime, koliko i habanje. Jednom riječju, padavine, smrzavanje i toplotu, ali i nečistoće ili alge i lišajeve. Dakle, kupite one koje su namijenjene spoljnim uslovima. Pri postavljanju, mora se voditi računa da pad cijele površine bude do 2% što će omogućiti oticanje vode. Ispod samih pločica se nanosi zaštitni vodootporan sloj, odnosno, neka smjesa za hidroizolaciju. Ovo preporučujemo i za podne pločice u kupatilu i kuhinji. Da bi pločice što bolje podnosile temperaturna kolebanja, preporučujemo da upotrebite elastičnu masu za fugovanje umjesto silikona koji se takođe koristi, ali nije dugog vijeka.

6. Keramičarski radovi

6.1. Renoviranje kupatila

Pločice se svakako najviše koriste za tzv. mokre čvorove - kupatila, vešernice i kuhinje. Te prostorije se najčešće i obnavljaju pošto se najviše i koriste. Renoviranje kupatila je građevinski zahvat i može se uraditi za nekoliko nedelja, nakon što se završi detaljan plan. Renoviranje u tom slučaju može da znači i rušenje zidova, demontažu starih sanitarija, obijanje pločica te vađenje vodovodne i kanalizacione instalacije. Potom slijedi postavljanje novih instalacija, vodova i opreme kao i, eventualno, podnog, zidnog ili plafonskog grijanja, odnosno radijatora. Slijedi postavljanje pregradnih zidova i malterisanje, tj. priprema svih površina za lijepljenje pločica. Na kraju dolazi suha montaža i krečenje, pa montiranje sanitarija i drugih kupatilskih elemenata.

6.2. Postavljanje kamena

Postavljanje kamenih ploča odvija se slično postavljanju keramičkih pločica s izvjesnim razlikama. Da bi se ploče od prirodnog ili vještačkog kamena postavile, potrebna je čvrsta, suha i ravna površina. Ima mnogo vrsta kamena (mramor, granit i dr.) i isto toliko njihovih osobina - za svaki od njih postoji posebna vrsta ljepila i mase za fugovanje. Toga radi, morate pažljivo birati. Isto tako, zbog ploča nepravilnog oblika, samo lijepljenje zahtijeva veću veštinu od one potrebne za keramičke pločice, pa preporučujemo da to prepustite pravom majstoru.

6.3. Izrada mozaika

Pločice za mozaik zahtijevaju dobro pripremljenu podlogu i još preciznije postavljanje. Budući da se mozaik sastavlja od sitnih pločica, ravna i prava podloga je neophodna. Obzirom na vrstu materijala i oblik, razlikuje se vrše vrsta: keramički, stakleni, metalni, drveni kao i mozaik od prirodnog i vještačkog kamena. Izrada mozaika zahtijeva preciznost, strpljenje i smisao za detalje te predlažemo da se u takav poduhvat ne upuštate sami.