1. Vodoinstalaterski radovi - šta sve treba da znate?

1.1. Prvo: dobar plan

Prije početka samih radova gradnje ili renoviranja dijela ili cijelog objekta, kao i u svim sličnim situacijama, najvažniji je detaljan i precizan plan. Što se vodovodnih instalacija tiče, najpraktičnije je kada se sve prostorije s odvodom vode (bilo to kuhinje, kupatila, toaleti, vešernice ili drugo) nalaze jedna pored druge ili jedna iznad druge, na istoj osi. Na taj se način smanjuje broj i dužina vodova, a samim tim je utrošak materijala manji. Osim uštede novca ima i drugih prednosti: vodovi su kraći, imaju manje spojeva te cijeli sistem bolje funkcioniše i jednostavnije se održava a eventualne, kasnije popravke, zamijne ili adaptacije su lakše. Uz to, kada su svi mokri čvorovi u jednoj liniji i buka je manja.

1.2. Smanjenje buke i odjeka

Da bi buke bilo što manje i da se ne bi širila pri upotrebi vodovodnih instalacija, važno je da:

1. instalacije budu odgovarajućih dimenzija i da budu pravolinijske, sa što manje promijena pravca,
2. cijevi budu fiksirane za zidove,
3. fiksatori i nosači cijevi budu od elastičnog materijala koji vibracije neće prenositi na zid,
4. cijevi budu izolovane lakim elastičnim materijalom.

1.3. Odvodi vode

Odvodne, kanalizacione instalacije su ranije bile od olova i njihov vijek trajanja bio je kraći (40-50 godina). Abrazivna sredstva za pranje i čišćenje su ih nagrizala, skraćujući im trajanje još više, pa ih pri renoviranju svakako treba zamijeniti. Današnje odlivne cijevi su plastične i zato daleko izdržljivije i trajnije. Pri postavljanju ovakvih, PVC cijevi, treba voditi računa o njihovom položaju, odnosno, padu koji mora biti 1% po dužnom metru, tj. 2-5 cm na 2-5 metara cijevi. Protočnost neće biti dobra ni ako je pad veći ni manji od ovog - ako je nagib veći, voda će oteći ali će se talog zadržavati i tako praviti začepljenja. Ako se cijevi postave vertikalno, onda će zbog gravitacije sve padati na dno, pa je zato najbolje da tu stoji koljeno od 45°, mada najefikasniji protok obezbeđuje koljeno od 90°, a ono se i najlakše čisti jer je najdostupnije.

1.4. Spone cijevi

U kućama i zgradama starijeg datuma, može se naići i na cijevi od livenog gvožđa ili olova. Vijek trajanja livenog gvožđa je duži od 150 godina tako da takve instalacije ne treba mijenjati. Međutim, kada se na njih nadovezuju PVC cijevi potrebno je da se za te spojeve koriste specijalne spojnice i ljepljive trake od smole koje će ih učiniti nepropusnim. Pri novogradnji, preporučuje se ugradnja samo jedne T-račve i oduška. Odušak treba da je najmanje Ø7,5 cm i on služi za oslobađanje vakuuma koji se stvara u cijevima. Bez oduška, vakuum bi izvukao vodu iz sifona, a ostao bi talog čiji bi se naprijatan miris širio prostorom. U starijim kućama i zgradama, zbog visine priključka na vertikalni kanal, mogućnosti promijene položaja toaleta su ograničene, jer pad mora ostati na najmanje 2%. To može da se riješi tako što se toalet montira na zid umjesto na pod, čime se dobija potrebna visina nagiba.

2. Stručna i kvalitetna ugradnja vodovodnog sistema

U novogradnji, vodovodne instalacije se rade po detaljnim planovima projektne dokumentacije, odnosno, u sklopu mašinskih instalacija. Za renoviranje instalacija u starom objektu nije vam potrebna takva dokumentacija niti saglasnosti, bilo da je u pitanju kuća ili stan. Važno je samo da angažujete iskusnog vodoinstalatera koji će znati kako da kvalitetno i efikasno zamijeni i postavi vodovodne i kanalizacione vodove. Kada pregleda i utvrdi postojeće stanje daće vam predračun sa svim detaljima izvođenja radova.

3. Vrste vodovodnih cijevi

Posle II svjetskog rata, pa sve do 1990-ih, u upotrebi su bile pocinkovane vodovodne cijevi čije se trajanje procijenjivalo na 50 godina. Danas se uglavnom koriste tzv. alumplast cijevi, koje se prave od tri sloja aluminijuma i tri sloja plastike. Njihov vijek trajanja je duži i voda u njima je čistija, jer ne dolazi do korozije. Prednost ovih cijevi je i jednostavnije i brže postavljanje. Poslednjih godina, naročito za zahtijevnije objekte, sve se više ugrađuju prohromske cijevi koje su visokog kvaliteta i višenamijenske – koriste se za pijaću vodu, grijanje, gas i drugo.

4.Kako se ugrađuju vodovodne instalacije?

4.1. Priprema

Takozvani grubi radovi na postavljanju vodovodne instalacije počinju onda kada se završe noseći zidovi i malterisanje te spratne ploče i cementne košuljice. Kada se radi mašinsko malterisanje, instalacije se postavljaju u prvi, tanji sloj odmah po završetku zidanja zidova. Na zidovima se obilježava visina od 100 cm od ivice finalnog sloja poda. Preporučujemo da debljina poda bude najmanje 15 cm jer se danas sve više instalacija ugrađuje u njega (podno i radijatorsko grijanje, elektroinstalacije itd.). Potom se obilježavaju tačna mjesta svih sanitarnih elemenata (toalet, umivaonik, tuš, kada, bide, mašine za veš i sudove itd.) jer se po tom rasporedu postavljaju cijevi i priključci za vodovod i kanalizaciju. Ovo je naročito važno kada izaberete ugradni vodokotlić i zidni toalet i neke vrste umivaonika.

4.2. Razvođenje cijevi i priključivanje na javni vodovod

Kućne instalacije se uglavnom priključuju na javni vodovod i kanalizaciju. Između vodova u kući i komunalnih priključaka, na određenom mjestu se postavlja vodomjer. Prema propisima, na kući to može biti niša u zidu ili jama u dvorištu ili šaht ispred zgrade. Ovi šahtovi imaju odgovarajuće poklopce. Vodovodne i kanalizacione cijevi se razvode uza zidove ili po podovima. Grubi vodoinstalaterski radovi uključuju razvođenje kanalizacionih cijevi i cijevi za toplu i hladnu vodu. Postavljanje cijevi se radi dvojako: prvi je da od svakog sanitarnog elementa do odvoda, odnosno, kolektora ide jedna cijev; drugi je da se sanitarni elementi povežu zajedno na jednu cijev, a da povratna veza ide u odvod. Kada je u pitanju višespratni objekat, onda se cijevi vezuju tako da svaki sprat ima svoj kanalizacioni odvod i svoj vodomjer.

Cijevi se u zidove i podove postavljaju u rebraste (korugovane) cijevi. Dođe li do kvara, one se mogu mijenjati i u završenom objektu. Važno je samo da postoji pristup do spoja cijevi, tj. dozne i odvoda. Cijevi za odvod i dovod vode se postavljaju istovremeno. Odvodne cijevi moraju imati odušak koji ide do krova pa u spoljnu sredinu. U ovoj se fazi postavljaju i ugradni vodokotlići i nosači za zidni toalet i bide. Ako postoji mogućnost da se tada postave i filteri za pijesak i uređaj za smanjenje pritiska, biće odlično. Uređaj za smanjenje, odnosno, izjednačavanje pritiska u cijevima zapravo je areator i znatno smanjuje buku. Kada se sve završi u ovoj fazi grubih radova, vrši se testiranje pritiska u cijevima za dovod vode te nepropusnost odvodnih cijevi.

4.3. Fina montaža vodovoda

Kada se završi malterisanje i postave podne i zidne obloge, slijedi montaža sanitarija. Postavljaju se na svoja mjesta toalet, bide, umivaonik, kada i ostalo, a na kraju česme te mašine za pranje veša i posuđa.